Nakon što je napustio U.S. vojsku, John Lunceford počeo je raditi kao vozač školskog autobusa
za Kennewick School District u Washingtonu. Svako ko je bio na sjeverozapadu Amerike, zna
koliko je tamo hladno.
za Kennewick School District u Washingtonu. Svako ko je bio na sjeverozapadu Amerike, zna
koliko je tamo hladno.
Početkom ove zime, John se zaustavio kako bi pokupio djecu za školu. Tada je u bus ušao jedan
dječak za kojeg je John uvidio da nešto nije uredu. Dječak je tiho plakao, vilica mu se tresla i
nije ga mogao prepoznati. Dječak nije imao kapu ni rukavice, te mu je John ponudio svoje.
dječak za kojeg je John uvidio da nešto nije uredu. Dječak je tiho plakao, vilica mu se tresla i
nije ga mogao prepoznati. Dječak nije imao kapu ni rukavice, te mu je John ponudio svoje.
Nakon što je odvezao svu djecu do škole, otišao je u najbližu trgovinu i kupio dječaku deset pari
rukavica i deset kapa. Onda se vratio do škole i zamolio direktora da pronađe tog dječaka
poklonivši mu ono što je kupio za njega.
poklonivši mu ono što je kupio za njega.
Zaista je predivan osjećaj darovati nekom kome je to najpotrebnije. Za svako dijete je najljepši
osjećaj da zna da se brine neko o njemu i da mu pruža pažnju.
osjećaj da zna da se brine neko o njemu i da mu pruža pažnju.
John kaže da je djed, te da voli djecu i da nikada ne bi dozvolio da nijedno dijete pati na ovakav
način.
način.
Za ovog čovjeka važi da koliko daje toliko će i dobiti. On je zaista velikodušna i darežljiva osoba.
Nema komentara:
Write komentari